Jeste li Znali?
Otkup
1903. godine Virani, dotadašni koloni, preko svojih opunomoćenika Ante Vučetića i Mate Subotića započinju pregovore sa potomcima obitelji Bakmaz o kupnji otoka za 89 obitelji koje su tada živjele na otoku.
Pretpovijesno i rimsko doba
Na temelju arheoloških nalaza, prvi stanovnici otoka Vira su bili Liburni, ilirsko pleme, koje je naseljavalo ovo područje od 9. stoljeća prije nove ere. Iz toga razdoblja na Viru postoje tri lokaliteta iz željeznog doba koja su pripadala Liburnima. Gradina na brežuljku Sv. Juraj (Bandiri), Gradina u Gaju na sjevernom dijelu otoka te grobne gomile na potezu Gračić-Križice-Gajine. Iz toga vremena svjedoči i mnoštvo morskih arheoloških lokaliteta oko Vira. Najznačajniji i najstariji je pronađen kod otoka Mauna iz 3.-4. stoljeća prije Krista s grčko-italskim amforama koje je slučajno, sa morskog dna, podigao virski ribar. Drugi lokalitet je bio u Gazu gdje su otkriveni dijelovi antičke nekropole, dok je najnoviji lokalitet potopljenog antičkog borda nedavno otkriven u pješčanom mulju uvale Srpljica.
U vrijeme rimljana, Vir je bio povezan cestom sa kopnom. Ta cesta (Via Communis) išla je od Vira preko Privlake do grada Nina (Aenone) tadašnjeg administrativnog središta. Ostaci tadašnje ceste su vidljivi kod rta Kulina na privlačkoj strani. Na predjelu Gaza, na privlačkoj strani pronađen je i manji kompleks rimske arhitekture, sačuvan u temeljima, koji se sastoji od lučice i gata te ostataka nekadašnje solane. Na samom Viru nisu pronađeni nikakvi ostaci rimskih naselja.
Vir u srednjem vijeku
Vir na početku srednjeg vijeka postaje usko vezan za grad Nin u kojem je stolovao kralj Petar Krešimir IV. Na području otoka Vira, do 12.-13. stoljeća izgrađene su crkve Sv. Nikole i crkvica Sv. Jurja, na mjestu sadašnje župne crkve Sv. Jurja u centru. U 13. i 14. stoljeću izgrađene su župna i grobljanska crkva Sv. Ivana, a u predtursko doba i crkvica Sv. Martina u Smratinama. Nakon dolaska Hrvata i razdoblja prve hrvatske države datira i prvi pisani podatak o otoku Viru. Otok Vir se prvi puta spominje u darovnici kralja Petra Krešimira IV iz 1069. godine. Darovnica, poznatija pod nazivom "Mare nostrum Dalmatikum", pisanoj u Ninu, svjedoči o "darovanju otoka Mauna kojem se sa istočne strane stere otok, koji se na hrvatskom jeziku zove Vir", benediktinskom samostanu Svetog Krševana u Zadru. Vir se tu ujedno i prvi put spominje kao otok, a ne poluotok kao u ranijim podacima. Od 1102. godine, na temelju "Pacta Convente" ovaj kraj pripada Hrvatsko - Ugraskom Kraljevstvu, te Nin čije je i Vir područje pripao je navedenoj dinastiji sve do vremena mletačke uprave. Venecija je imala velika nastojanja da zavlada obalom Jadrana, prvenstveno gradom Zadrom s kojim je gajila povijesno rivalstvo. Pri jednom od napada na Zadar, 1313. godine., condottiere Almacije de Limolis iz Katalonije u službi Venecije, izabrao je Vir za odmor tijekom napada. Na Vir se stacionirao s tisuću dobrih oružanika, tisuću pješaka s dugim kopljima i tisuću strijelaca te nakon osam dana krenuo sa Vira na pohod u Zadar koji je i osvojio. Vir je tako bio osvojen od Venecije. 1329. godine, Nin kao i ostali dalmatinski gradovi stavljaju se pod protektorat Venecije.
Prva teorija o izgradnji Virske Kašteline, utvrde na području Kozjaka, temelji se na iskazima Lucijana Marčića, koji u svojoj knjizi kaže: ". Početkom 16. stoljeća, na ninskom području se javljaju Turci. U jednom od mnogobrojnih pohoda na ova područja, u strahu od pada Nina u ruke Turaka, lokalno stanovništvo odlučilo je porušiti Nin kako bi spriječili mogućnost osvajanja Nina i time stvaranja jakog uporišta Turcima za daljnja osvajanja. Nakon porušenja Nina, u Veneciji se 1502. godine raspravljalo o obnavljanju Nina odnosno izgradnje nove utvrde na Viru kao alternative. S obzirom da se Vir isticao kao vrlo važan punkt pri obrani od Turaka, u relacijama venecijanskih kapetana u Zadru tijekom 16. stoljeća, druga teorija o izgradnji Kaštelina datira iz tog vremena. Posljednja teorija o izgradnji Virske Kašteline tvrdi kako se izgradnja obavljala za vrijeme vladanja venecijanskih generalnih providura za Dalmaciju: Francesca Molina 1623.g. i Antonia Pisania 1626.g. Tome svjedoče ugrađeni grbovi njihovih familija iznad ulaznih vrata i domaće obitelji Grisogono. U svakom slučaju, nesporno je da je utvrda služila za obranu od uskoka i Turaka, te kao sklonište za lokalno stanovništvo. Virska Kaštelina je imala dvije kule, zidana je na tri etaže. Na sjevernoj kuli sa zapadne strane vidljiv je krilati mletački lav, simbol Venecije. U donjem dijelu nalazi se osam puškarnica, isklesanih od kamena. Iznad ulaznih vrata južne kule su ugrađena tri različita grba, isklesana u tvrdom kamenu. Grbovi su pripadali mletačkim familijama Molin, Michiel i Grisogono.
Od 16. do 19. stoljeća
U vrijeme Turskih osvajanja, Vir je istican kao važno strateško središte za grad Nin i okolicu, međutim unatoč svojoj važnosti, pored neslaganja zadarskog vojnog zapovjednika, Kapetana Zadram pod čijom je glavnom komandom stajala i ninska posada, Vir se u 16. stoljeću daje u zakup. Generalni providur Grimani dodjelio je Vir kavaljeru Vidu Matasoviću koji se obvezao plaćati mletačkoj vladi osminu godišnjih prihoda, što je iznosilo oko 1500 lira godišnje. U to vrijeme, većina mjesta u zadarskom zaleđu je bila napupštena i raseljena, tako je primjerice i na Viru 1579. godine živjelo samo 36 osoba, dok je 1603. godine bilo 130 stanovnika. Tko su bili tadašnji stanovnici Vira još je nepoznato, jer se današnje stanovništvo počelo naseljavati od kraja 16. stolječa (Budije koji su došli iz Privlake). Dne 16. listopada 1634. godine mletački dužd dodjeluje otok Vir obitelji Crnica, koji su se obvezali plaćati 200 dukata godišnje. Nekoliko godina poslije, Vuk Crnica otkupljuje otok. Obitelj Crnica je bila vojnička obitelj koja je za svoje zasluge u obrani ninskog područja dobila plemićkom titulom koja joj je dodjeljena od Venecije. Crnice su živjele na području Zadra i Vira gdje su imali i palaču na obali, gdje se nalazi današnja zgrada Općine Vir. Crnice su 1670. godine obnovile crkvu Sv. Nikole na Viru, čiji su temelji 1975. godine prekriveni asfaltom. U to vrijeme postepeno započima naseljavanje otoka sa današnjim stanovništvom, koje se prvenstveno bavilo stočarstvom i ratarstvom. Zanimljivo je da je obitelj Crnica zabranila izgradnju kuća u blizini mora te Vir nije poprimio karakterističnu formu ostalih naselja na otocima. Prema predaji, virani su htjeli da se selo formira ispod brežuljka, kod današnjeg svjetionika, radi zaštite od bure, međutim tako nešto je zabranio Crnica. Krajem 18. stoljeća prilike na Viru se postepeno stabiliziraju te se formiraju dva nova zaselka Lozice i Torovi. U Lozice se prvo seli obitelj Žepina, nakon kojih sljede i obitelji Buškulića, Radovića i Olića. S druge strane, u Torove se naseljavaju obitelji Kapovića, Vučetića i Bašića.
Vir je u tom periodu još oduvijek bio u vlasništvu obitelji Crnica, međutim mali dijelovi zemlje, prvenstveno kuće i okućnice u prešle u vlasništvo ostalih obitelji. U drugoj polovici 19. stoljeća, Vir dolazi u posjed obitelji Bakmaz. Prema prvoj predaji, Bakmazovi su otkupili otok Vir od obitelji Crnica, dok prema drugoj predaji, Crnica je izgubio u igri karata od Bakmaza te je kao naknadu predao vlasništvo otoka Vira. Do 1880. godine u spisima se ispisivalo ime Bakmaz za vlasništvo nad otokom, dok je nakon toga vođeno ime Obradović. Očito je da je nakon smrti Bakmaza Vir nasljedila njegova kćer Augusta Obradović i unuka Marija Obradović.
Otkup otoka
1903. godine Virani, dotadašni koloni, preko svojih opunomoćenika Ante Vučetića i Mate Subotića započinju pregovore sa potomcima obitelji Bakmaz o kupnji otoka za 89 obitelji koje su tada živjele na otoku. Dotadašnja vlasnica otoka Augusta Obradović, rođena Bakmaz, odlučuje prodati otok Viranima. Otok je otkupilo 89 obitelji za cijenu od 12 000 kruna za 1/89 dijela. Ugovor je potpisan 5. kolovoza 1908. godine, a uknjižba je izvršena 13. kolovoza iste godine. U čast tom događaju, na otoku Viru se svake godine 13. kolovoza slavi tradicionalna "Virska noć" najvažnija kulturno-zabavna manifestacija za vrijeme turističke sezone. 13. kolovoza 2013. godine svečano je postavljena i spomen ploča u čast tom događaju na kojoj stoji: "13. kolovoza 1908. godine virske obitelji, njih 89, otkupiše otok Vir od veleposjednika. Ostvarivši taj stoljetni san, ovaj otok posta njihov, te oni, dotadašnji koloni, postaviše temelj virske samouprave. Otok otkupiše ove obitelji: Babajko, Bašić, Begonja, Budija, Buškulić, Čepić, Ćepulo, Dabičić, Grlić, Gržeta, Kapović, Kera, Lavić, Liverić, Matešić, Olić, Orlić, Peruza, Radović, Rukavina, Subotić, Vučetić, Žepina. U čast tom događaju i u znak zahvalnosti našim precima, ovu ploču postavi Općina Vir".
O VIRU
Otok Vir je jedan od 300 otoka i otočića zadarskog arhipelaga, odnosno jedan od 1186 otoka i hridi u hrvatskom jadranu.
ZNAMENITOSTI
Na Viru se nalaze brojne znamenitosti od kojih svaka ima poseban značaj za ovaj otok...